Gledam svoj blog i razmišljam-ZAŠTO PUTOVANJA?
Još sam pod dojmom nezaboravnog krstarenja i u mislima se stalno tamo vraćam. Misli putuju, lutaju.
I tko još ili što još putuje - pitam se.
Putuju ljudi, putuju, ptice, putuje zemlja, putuje mjesec, putuju zvijezde.
Putuju riječi, putuju srca, putuju oči, putuje sreća.
I čudno je sve
Svijet i život taj
U očima svojim
Vidim čudan sjaj.
A misli mi šapnu
Srce nešto hoće
A zna da je najslađe
Zabranjeno voće.
I kao da kaže
Ja griješiti ne ću
Ipak stalno traži
Nesuđenu sreću.
A sreća ponekad
Neprimjetno dođe
Zaviri u srce
Takne ga i prođe.
I tako ona putuje i dalje bez cilja, želeć da se smjesti na nekome mjestu, a tog mjesta, često puta nema, a ona i dalje putuje i putuje kao rijeka uspomena.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Svaki je trenutak življenja vrijedan, dani prolaze kraj nas i stvaraju sjećanja a mi smo tu kako bi birali ono čega ćemo se sjećati. Ne treba kvariti budućnost trenucima koje bi željeli zaboraviti.
OdgovoriIzbrišiŽivot je povlastica koju treba pravovremeno iskoristiti jer
“Nijedan covjek nije otok, sasvim sam za sebe; svaki je covjek dio kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese grudu zemlje - Evrope je manje, kao da je odnijelo kakav rt, posjed tvog prijatelja ili tvoj vlastiti, smrt svakog covjeka smanjuje mene, jer sam obuhvacen u covjecanstvu.
I zato nikad ne pitaj kome zvono zvoni;
Tebi zvoni”
---Ne gubimo vrijeme tugujući, poslije kiše UVIJEK dolazi Sunce---