RASKRIŽJE PUTEVA

 

 

 

Kad u životu stigneš na raskrižje brojnih puteva i ne znaš koji odabrati, ne biraj nasumice, već zastani i promisli. Udahni duboko i s povjerenjem, ne dopusti da išta pomuti tvoj mir i čekaj, samo čekaj. Umiri se i osluhni tišinu srca. Kad ti srce odgovori, ustani i poslušaj ga.

 

Kojim god putem odlučiš krenuti, uvijek će se naći netko tko će reći da griješiš. Uvijek ćeš nailaziti na teškoće koje će te navoditi da povjeruješ kako oni koji te kude imaju pravo, zato smisliti dobar plan i poštovati ga uvijek do kraja - to zahtijeva hrabrost.

Foto arhiva s krstarenja

Venecija - početak i kraj putovanja iz sna
Omiljeni restoran Jedan od barova
Interijer - pogled na treću palubu
Casino
Dubrovnik - Orlandov stup i Igor ispred njega
Dubrovnik - na zidinama Revelina Revelin i ja
Istanbul - Aja Sofija - Sultanova palača

Istanbul - unutrašnjost Plave džamije Ispred Plave džamije
Izmir - Agora - ruševine starog grada

Izmir - Homerov muzej
Atena - drevno grčko kazalište na Vrhovima Sunca Atena - Akropolis
Katakolon - Olympia - u vrtovima cvijeća

PUT SREĆE

Gledam svoj blog i razmišljam-ZAŠTO PUTOVANJA?
Još sam pod dojmom nezaboravnog krstarenja i u mislima se stalno tamo vraćam. Misli putuju, lutaju.
I tko još ili što još putuje - pitam se.
Putuju ljudi, putuju, ptice, putuje zemlja, putuje mjesec, putuju zvijezde.
Putuju riječi, putuju srca, putuju oči, putuje sreća.

I čudno je sve
Svijet i život taj
U očima svojim
Vidim čudan sjaj.

A misli mi šapnu
Srce nešto hoće
A zna da je najslađe
Zabranjeno voće.

I kao da kaže
Ja griješiti ne ću
Ipak stalno traži
Nesuđenu sreću.

A sreća ponekad
Neprimjetno dođe
Zaviri u srce
Takne ga i prođe.


I tako ona putuje i dalje bez cilja, želeć da se smjesti na nekome mjestu, a tog mjesta, često puta nema, a ona i dalje putuje i putuje kao rijeka uspomena.